Koja radost, koje ushićenje!
Moj sastavak odabran je među tisućama literarnih radova iz čitave Hrvatske za
državnu Smotru LiDraNo 2026.
Uporno se probijao kroz školsku, općinsku/gradsku, županijsku razinu Smotre,
između 25 000 literarnih radova i postao jedan od trideset favorita Državnog povjerenstva
ove velike manifestacije, održane od 20. do 22. travnja 2026. u Vinkovcima.
Mirjana Jukić, moja profesorica hrvatskoga jezika i moja mentorica čvrsto
mi je stisnula ruku. Ja sam joj uzvratila na isti način. Veselo smo se pogledale.
Ljubav prema pisanoj riječi još jednom me odvela u Vinkovce.
Osjećaji, koje već više od tri godine skupljam u sebi, doživjeli su
svoju eksploziju u rečenicama posvećenim mom dragom ujaku Krešimiru i
sastavku naslovljenom njegovim imenom: „ Krešo“.
Povjerenstvo je prepoznalo toplinu moga teksta i nagradilo me.
LiDraNo 2026. svečano je otvoren u Gradskom kazalištu Joza Ivakić
pozdravnim govorima i prigodnim programom vinkovačkih osnovnoškolaca.
Uživala sam u pojedinačnim i grupnim scenskim nastupima učenika različitih
uzrasta, od prvog do osmog razreda, diveći se njihovim talentima i
sposobnostima. Tko zna…možda se sljedeće godine i sama nađem na sceni,
u okruženju mladih glumaca…bilo bi baš lijepo.
U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci održavali su se okrugli stolovi u
kategorijama literarnog i novinarskog stvaralaštva.
Okupljanje učenika i mentora oko okruglih stolova omogućilo je meni i mojim
vršnjacima razgovor s članovima prosudbenih povjerenstava, razmjenjivanje
iskustava, stjecanje novih znanja, druženje s djecom s kojima se priča o knjizi,
nadahnućima, pisanju i dijeli radost stvaralaštva satkanog od riječi.
Šetnjama uz Bosut i toplim razgovorima s mojom mentoricom
popunjavala sam vrijeme od jednog do drugog okruglog stola.
More mladih ljudi cupkalo je širokim i prostranim vinkovačkim ulicama okruženim širokim
drvoredima. Veseli glasovi odjekivali su iz prepunih restorana i kafića. Smijeh se širio iz
svakog kutka slavonskoga mjestašca šaljući poruku kako mjesta i gradovi
postaju veliki zahvaljujući ljudima i srcima, a ne građevinama i bogatstvu.
Razmišljala sam kako bi bilo baš lijepo da još potraje.
Dok smo se u ranim večernjim satima približavali Zagrebu, srce mi je bilo
prepuno najljepših osjećaja radosti i zadovoljstva. S malo tuge što napuštamo
Slavoniju.
Zauvijek će mi u sjećanju ostati divno druženje s mentoricom i novim
prijateljima te Vinkovci, što su, zahvaljujući Smotri, postali pravo kulturno
središte i grad o kojem se šapuće u svim razgovorima.
A najviše ću upamtiti što sam na državnoj Smotri LiDraNo 2026. ponosno i,
vjerujem dostojno, branila boje svoje zagrebačke OŠ „Rudeš“.
Izabela Torbašinović, 6. a
