Rano jutro 5. svibnja 2025.godine.Velesajam se tek budi. Profesorica hrvatskoga jezika i
mentorica Mirjana Jukić i ja, njezina učenica i zaljubljenica u literarno stvaralaštvo, veselo smo iščekivale
polazak autobusa za Vinkovce, na Državnu smotru LiDraNo 2025.
U srcu sam osjećala neizmjernu radost i zahvalnost, ali i uzbuđenje povezano s malom tremom pred
odlazak u nepoznato te veliku odgovornost da pred stručnim povjerenstvom što ljepše predstavim svoju
školu, mentoricu i svoj prozni rad.
Poželjela sam da svi, zajedno s nama dvjema, osjete veliko „zagorsko -dalmatinsko – slavonsko
slavlje života“ koje se krije u mom srcu. Doduše, ovo „slavonsko“ pridodano je naslovu moga rada samo
nakratko, kao kompliment Slavoncima, domaćinima, koji će nas svojim širokim slavonskim dušama primiti
danas u svoj grad. Nova poznanstva, smijeh prijateljstva i stotine kilometara zajedništva doveli su nakon tri
sata sve nas lidranovce u zagrljaj plodnoj Slavoniji i slatkom gradu što leži uz Bosut. Hotel „Admiral“ u
centru Vinkovaca s osmijehom nam je otvorio svoja vrata.
Nakon smještaja i slasne večere krenuli smo u Gradsko kazalište Joza Ivakić. Prisustvovali smo svečanom
otvaranju državne smotre LiDraNo 2025. za osnovne škole.
Poslušali smo odličnu radijsku emisiju te uživali u „glumačkim“ sposobnostima svojih vršnjaka kroz
njihove dramske nastupe, skupne i pojedinačne. Još jednom sam sebi dokazala i potvrdila zašto ovoliko
volim predmet Hrvatski jezik.
Vratili smo se svojim hotelskim sobama u pravo vrijeme. Već nekoliko trenutaka poslije našeg
povratka, nebo se sljubilo sa zemljom. Kiša, popraćena grmljavinom, neumorno je počela lijevati iz
nebeskih visina. Olujno nevrijeme pogodilo je Vinkovce i okolicu.
Kišo, kišo, zar nam nisi mogla pripremiti barem malo opušteniji doček? Sljedeći dan započeo je bez
sonatine vodenih kapljica. I one su se već bile umorile od beskrajnog sviranja. Poslije laganog doručka
mladi literati krenuli su, zajedno s mentorima, u Gradsku knjižnicu i čitaonicu Vinkovci. U dvorani „Elza
Kučera“ pristupili smo 1.okruglom stolu i pridružili se članovima stručnog povjerenstva ove važne smotre.
Uvaženi stručnjaci su nas pozdravili, pohvalili za trud i marljivost te za ljubav prema pisanoj riječi, a potom
su prozvali svako dijete u dvorani da se ustane, dođe k njima i primi svoj primjerak Zbornika literarnih i
novinarskih radova učenika osnovnih i srednjih škola, LiDraNo 2025. u kojem je svaki mali pisac pronašao
i svoj literarni rad. Uslijedio je razgovor o osobnim razlozima zanimanja za pismeno stvaralaštvo i
prijavljivanje na LiDraNo, u čemu sam rado sudjelovala.
Nakon 1. okruglog stola provedenog u zajedništvu s mentorima, započeo je 2. okrugli stol, ali samo za
učenike. „Društvo“ nam je radio istaknuti hrvatski književnik Hrvoje Kovačević, dobitnik brojnih
književnih nagrada. Baš nedavno pročitala sam za lektiru Kovačevićev roman „Tajna Stubičkih Toplica“ pa
mi je bilo posebno drago upoznati autora te napete knjige. Pažljivo sam ga promatrala razmišljajući
odgovara li lik autora prethodno spomenutog romana liku autora u mojoj mašti, stvorenom u mojim
mislima tijekom čitanja romana. Pa…baš i ne…, ali o tome nekom drugom prilikom…
Svako dijete, svaki lidranovac, izišao je pred gospodina Kovačića i pročitao svoj rad. Tako i ja. Komentirao
je kako je moj sastavak veoma smiješan. Eh, baš mi je drago, dragi pišče, da sam Vas nasmijala…
Bilo je zanimljivo slušati sastavke ostalih mojih novih prijatelja. Iz svakog se literarnog rada moglo čuti,
usvojiti, naučiti nešto novo. I prepoznati mnogo stilskih izražajnih sredstava koje smo naučili i usvojili u
dosadašnjem školovanju. U lijepom društvu vrijeme brzo prođe!
No, čekalo me jednako lijepo društvo, spremno za otkrivanje Vinkovaca kroz brbljavu šetnju i s okusom
sladoleda na usnama. Dvije cimerice i njihove mentorice.
Na red je došao i Gradski muzej Vinkovci sa svojim Povijesnim, Arheološkim, Etnološkim i Galerijskim
odjelom. Bilo je zanimljivo razgovarati s prošlošću.
Osvanuo je i posljednji dan našeg boravka u Vinkovcima.
Još jednom smo se uputili u Gradsko kazalište Joza Ivakić. Svečano zatvaranje smotre LiDraNo 2025.
proteklo je u lepršavom, toplom i prijateljskom ozračju raznolikih literarno-dramsko-novinarskih nastupa.
S malo tuge, ali i uz „Zagorsko-dalmatinsko slavlje života“ napustili smo nakon tri dana ovaj slavonski
grad. Bilo je nezaboravno. Hvala, Vinkovci! Hvala, LiDraNo!
Izabela Torbašinovoć, 5. a
