Na području današnjeg Zagreba te uz rub Zagrebačke gore prije 12 - 15 milijuna godina nalazilo se Panonsko more. Prije 150 godina ljudi su pronalazili okamine riba i biljaka pa su tako pronašli i ostatke morskog sisavca, mladunčeta kita nepoznate vrste. Taj je nalaz dobio naziv Zagrebački kit.

Sljedeće stajalište bila je Lužnica. Mislili smo da ćemo se u šumi zadržati pola sata, ali kratka šetnja prerasla je u praktičan rad jer smo morali istražiti šumu i njezine stanovnike kako bismo mogli riješiti radne listiće. Mjerili smo kilometražu, temperaturu zraka, proučavali tlo, označavali Savu na kartama, tražili gljive… Ne brinite, vratili smo se živi, makar smo našli i koju otrovnu.

Turistički vodiči odveli su nas do Jelačićeve obiteljske grobnice 

nakon čega smo se umorni, ali zadovoljni, vratili u autobus i maštali kako ćemo se bezbrižno baciti u bazen. Ubrzo smo stigli u Tuheljske toplice.

Što smo brže mogli, strpali smo stvari u ormariće, presvukli se i zabava je počela. Obilazili smo bazene i spuštali se niz tobogane. Nakon jela cure i dečki punog su želuca išli na natjecanje iz plivanja što možda i nije bilo najpametnije. Pobijedili su cekačice i akači. Nastavili smo se spuštati niz tobogane i igrati se borbe pijetlova sve dok dečki nisu počeli prskati i potapati cure. Cure se nisu ipak tako lako predale i počeo je vodeni rat. Za kraj smo svi zajedno skočili u veliki olimpijski bazen što, zapravo, nismo baš smjeli, ali neka to ostane školska tajna.

U povratku igrali smo Istinu ili izazov što je kasnije preraslo u pričanje priča iz vrtića.

Lucija Ničota, 6.c