preskoči na sadržaj

Osnovna škola Rudeš

Login

Kalendar
« Srpanj 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 13. 9. 2013.

Ukupno: 332657
Ovaj mjesec: 2313
Ovaj tjedan: 578
Danas: 12
Anketa
Ograničavaju li ti roditelji pristup internetu?





Korisni linkovi

Priloženi dokumenti:
PROGRAM ODMORKO PROLJECE.pdf

Stručne suradnice

RASPORED ZVONA

             

       UJUTRO

1. 8:00 – 8:40
2. 8:50 – 9:30
3. 9:40 – 10:20
4. 10:25 – 11:05
5. 11:10 – 11:50
6. 11:55 – 12:35

 MEĐUSMJENA

1. 11:25 - 12:05
2. 12:15 - 12:55
3. 13:00 - 13:40
4. 13:45 - 14:25

POSLIJEPODNE

1. 14:30 – 15:10
2. 15:20 – 16:00
3. 16:10 – 16:50
4. 16:55 – 17:35
5. 17:40 – 18:20
6. 18:25 – 19:05

ŠKOLSKI JELOVNIK

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Sjećanje na moje školovanje - učenički rad
Autor: Vanja Kostović, 18. 6. 2021.

                                      SJEĆANJE NA MOJE ŠKOLOVANJE

     Bio je dan prije prvog dana škole i srce mi je kucalo sto na sat. Prethodne noći nisam mogao spavati od uzbuđenja.

     Sjećam se dana kada sam prvi put kročio u školu, sjećam ga se kao da je bio jučer. Bojao sam se više nego miš mačke. Sjećam se kako su nas učiteljice prozivale i onda smo odlazili u svoje učionice i tražili svoje ime napisano na ploči. Kada sam drugi dan dolazio u školu bilo me je toliko strah da nešto krivo ne kažem ili da ne prolijem vodu za ručkom. Još uvijek nisam mogao vjerovati da idem u školu. Nakon nekih dva mjeseca sve mi je bilo normalno, a mjeseci su samo tekli, tekli i tekli.

     Stigao je i drugi razred, stigle su nove radne snage, novi zadaci, nova uzbuđenja, nove uspomene i pustolovine s prijateljima iz razreda i učiteljicom. Više me ničeg nije bilo strah. Učiteljica je bila odličnog raspoloženja, puno je tražila od nas, ali sam znao da će se to jednog dana isplatiti. I zato joj nisam ništa zamjerio. Sjećam se kada smo učili množenje i dijeljenje. Tu je bilo svakakvih poteškoća. Učiteljici je to bilo najvažnije, pa nije odustajala. Pola godine smo to učili i bilo mi je već dosadno, ali nas je učiteljica učila zbog nas, ne zbog sebe, pa joj opet nisam ništa zamjerio.

Dolazio je treći razred. Tu je bilo puno učenja, ali sve je to sjelo na moj račun. Treći je bio najgori i najstresniji. Vladao je COVID-19 , pa smo morali biti u karanteni. To je ponekad imalo svoje prednosti. Moja obitelj i ja smo željno isčekivali svaki dan da vidimo koliko je novozaraženih i da vidimo smijemo li ići u školu.  A najgore od svega je bilo to što nismo smjeli imati priredbu.

Došao je i četvrti razred, biser svih razreda u kojem nismo smjeli ni na izlete. Sad nam više ni jedinica nije  bila najgore iskustvo, nego skori oproštaj od naše učiteljice, koja je kroz sve prolazila s nama. Kad nam je bilo lako, ona je bila tu za nas, kad nam je bilo teško, ona je opet bila tu za nas.

Kada bih dobrotu mogao opisati jednom riječju, bila bi to riječ ŽELJANA.

                                                                                                     

  Juraj Poljski, 4.b






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju